Fumonizini su mikotoksini koje sintetiziraju plijesni: Fusarium verticilloides, F. proliferatum i F. moniliforme. U historiji se njihovo otkriće povezuje sa istraživanjem pojave encefalomalacije (ELEM) u konja. Osniva se na lezijama tkiva povezanima s kliničkim znakovima i izolacijom F. moniliforme iz sumnjive krme. Po hemijskoj strukturi su alifatski ugljikovodici s terminalnom amino skupinom i dva lanca trikarboksilnih kiselina. Ovisno o broju i smještaju hidroksilnih grupa razlikujemo fumonizin B1, B2 i B3.

FUMONIZIN B1

Fumonizin B1 je najtoksičniji predstavnik mikotoksina iz grupe fumonizina. Stabilan je na temperaturama tokom pripreme hrane i nije fotosenzibilan. U znatnim koncentracijama fumonizin B1 je pronađen u kukuruzu i proizvodima na bazi kukuruza, riži i ječmu, a vrlo često ga se pronalazi i u kombinaciji s drugim mikotoksinima. Fumonizin B1 nije prisutan u mlijeku, mesu ili jajima životinja hranjenih hranom kontaminiranom fumonizinima u koncentracijama koje bi narušavale ljudsko zdravlje. Međutim, prisutnost fumonizina u hrani za životinje može imati negativan učinak na kakvoću mesa, koji se odnosi prije svega na povećan udio masti i smanjeni udio mesa, što će kod proizvođača rezultirati velikim ekonomskim gubitcima.

FB1 ima različite toksične učinke ovisno o životinjskoj vrsti. Tako u konja izaziva leukoencefalomalaciju kopitara (ELEM), u svinja plućni edem, a za eksperimentalne je glodavce nefrotoksičan i hepatotoksičan. U ljudi je izloženost FB1 povezana s razvojem primarnog karcinoma jetre i karcinoma jednjaka koji se učestalo pojavljuju u regijama svijeta u kojima ljudi rabe kukuruz u dnevnoj prehrani. I pojavljivanje defekta neuralne cijevi u nekim je zemljama povezano s učestalom konzumacijom kukuruzne hrane kontaminirane s FB1.

Kako je teško učinkovito djelovati na već stvorene mikotoksine, trenutno stanje zahtjeva preventivno djelovanje protiv aflatoksina, prvenstveno primjenom dobre poljoprivredne prakse i učinkovitom kontrolom hrane za životinje i namirnica.