Savremeni čovjek planira svoju ishranu i za realizaciju plana mu trebaju informacije. Informacije o hranjivim vrijednostima hrane koja je plasirana potrošaču daje subjekt koji tu hranu proizvodi.

Stoga je informacija o sastavu hrane i njenoj vrijednosti data kroz razne podatke i obavezna je. Jedan od podataka bitan potrošaču, a obavezan da subjekt navede je sadržaj ugljikohidrata u hrani te količini šećera u sklopu istih tih ugljikohidrata.

Ugljikohidrati su organske molekule građene od ugljika, kisika i vodika, a služe ka osnovni  izvor energije u našem organizmu, a dijele se na dvije velike skupine: jednostavni i složeni ugljikohidrati.

Jednostavni ugljikohidrati uključuju monosaharide i disaharide, kao što su glukoza (monosaharid – krvni šećer, grožnani šećer,), fruktoza (monosaharid – voćni šećer), saharoza (disaharid – konzumni šećer) i laktoza (disahardi – mliječni šećer). Glukoza je glavni predstavnik jednostavnih ugljikohidrata i izvor je energije za sve organe i mišiće te je isključiv izvor energije za mozak. Razina se glukoze u krvi regulira hormonima, inzulinom, koji snižava njenu razinu krvi, i glukagonom, koji je povećava.

Složeni ugljikohidrati ili polisaharidi su dugački lanci jednostavnih ugljikohidrata. Najpoznatiji polisaharidi su škrob i glikogen. Škrob služi biljkama kao skladište energije, a najčešći je ugljikohidrat u ljudskoj prehrani i u našem se organizmu razgrađuje do monosaharida. Ljudski organizam skladišti ugljikohidrate (glukozu) u obliku glikogena, a najviše ga ima u jetri i mišićima. Također, navedene ugljikohidrate možemo skupno nazvati probavljim ugljikohidratima. Neprobavljivi ugljikohidrati ili prehrambena (dijetalna) vlakna se ne razgrađuju pod djelovanjem probavnih enzima, ali su vrlo bitna jer poboljšavaju probavu (npr. celuloza i lignin). Glavni izvori ugljikohidrata su žitarice, krumpir, žitne pahuljice, kruh, tjestenina, voće, povrće, mlijeko, mliječni proizvodi, šećer i med.

Da bi subjekt ispoštovao zahtjeve propisa, zadovoljio potrebe za informacijama potrošača, svom proizvodu dao potpun opis neophodno je da podaci na deklaraciji proizvoda budu upotpunjeni sa količinomugljikohidrata i šećra u određenoj mjeri proizvoda.

Kada subjekt o svojoj hrani poznaje takvu informaciju dodatnom informacijom može obogatiti svoju deklaraciju i to da li je proizvod sa malom količinom šećera ili bez šećera. Takvi pojmovi nisu isti i decidno su definisani propisima. Bitno je kao subjekt znati da iza takve prehrambene tvrdnje treba da stoji egzaktan dokaz tj. podatak dobiven analizom i analitičkim mjerenjem. A subjekti već odlično znaju da isticanje atributa svog proizvoda je alat da isti bude prepoznatljiv i odabran od strane krajnjeg korisnika.

Takve informacije su mnogo bitne budući da u različitim fazama života je potreba za šećerima i ugljikohidratima različita i mijenja se preporučeni dnevni unos hrane uopšte.

Ako ne znate koliko Vaša hrana ima ugljikohidrata ili želite da isto provjerite pitajte Multi Lab.